"Duh materije" (2012)

Do svesrpskog pomirenja nikada neće doći 
jer će uvijek biti onih 
koji se ne mire sa okupacijom zemlje.

Dezerteri kad-tad budu amnestirani. 
Djela boraca ne zastarijevaju.

Život se vraća na ove prostore 
– kao zločinac na mjesto zločina.

Političari jedu i ono što se ne jede. 
Zato je narod gladan. 

Armiji nezaposlenih 
prije će stići poziv za mobilizaciju, 
nego za posao.

Normalno je da direktor ide kući s posla 
prije radnika 
jer je prije i sagradio kuću.

Morali smo legalizovati divlju gradnju 
da kompletan sistem ne bi došao u pitanje.

Morali smo da se prodamo 
jer smo bili potrebniji drugima nego sebi. 

U podzemlju se ne puca u vazduh.

Bolje je da ideja prenoći, 
nego da njenog tvorca pojede mrak. 

Odavdje su svi ponijeli lijepe utiske 
pa nije čudo što su nama ostali ovakvi kakvi jesu.

Amerika snažno podržava dijalog o miru 
– koordinisanom akcijom s mora, kopna i iz vazduha. 

Ne samo da ćemo se protiv agresora boriti svim raspoloživim sredstvima, 
nego ćemo, ako zagusti, uzeti od njega i kredite.

Kad sve bude izgorjelo, eto nama trajnog prekida vatre. 

Zločinac je lociran. 
Dobio je najatraktivniju lokaciju u gradu. 

Davljenici se dave a spasioci im pomažu u poslu kojim se bave. 

Ima i političara koji rade kako govore. 
To su oni sa govornim manama. 

Bolesnici na vlasti su neizlječivi jer ih štiti imunitet. 

Danas nam je savjest potpuno mirna, 
a koliko juče je davala znake života. 

Da bi platio operaciju srca, prodao je bubreg. 
Ima se – može se. 

Nije lako preskakati sve redom. 
Uvijek postoji mogućnost da nekog preskočiš.

Mućak je politički aktivno jaje. 

Ja sam uvijek radio za dvojicu. 
Drugo je pitanje zašto su ta dvojica vazda zabušavali. 

Prvo seksualno iskustvo je nezaboravno. 
Posljednjeg ne mogu da se sjetim. 

Svima kojima se nije otvorio padobran, 
biće omogućeno da ponove skok. 

Problem broj jedan je država u državi. 
Problem broj dva je država van sebe.

Treba uvesti zemljišni minimum. 
Ne može država da se smanjuje u nedogled.

Pod diktatorskim režimom narod nije smio da pisne. 
Pod ovim je definitivno propištao.

Kakav je život u zemlji, 
najbolje znaju oni koji su živi sahranjeni.

Narod je slobodan. 
Oni koji ga vode, ne drže ga ni za šta.

Ne samo da imamo političare kakve svijet nije vidio, 
nego ni naš narod ne može očima da ih vidi.

Oni koji grabe ka vrhu, 
još više će grabiti kad prođu kroz cilj.

Ako vas mi sastavimo, ne samo da vam ništa neće faliti, 
nego ćete imati i viška dijelova.

Uzeo sam fabriku za jedan evro. 
Nisu htjeli da daju više.

Ako hoćete da se osjećajte komotno u našoj kući, 
budite manji od makovog zrna.

Na mene niko nije vršio pritisak da se iselim. 
Ponijela me je atmosfera.

Podijelili smo bračne uloge: 
ona glumi orgazam, a ja – erekciju.

Našao sam stabilnu vezu. 
Zovem sebe sa mobilnog na fiksni i obrnuto. 

Mislili smo da nas samo oči varaju. 
Nismo vidjeli da uživaju sva čula.

Malo je falilo da dođe do katastrofe. 
Sad više ne fali.

PROTESTI MOŽDANE MASE - Antologija aforizama BiH (2008)

SLOBODAN JANKOVIĆ (BANJA LUKA)
(1935)

Bili smo osuđeni na pobjedu,
ali nas je naredba Vrhovne komande spasila
u posljednjem trenutku.

Mi smo narod koji zna za red.
Prvo odamo poštu,
pa onda priznanje.

PETKO ČANČAR (FOČA)
(1936)

Vlast nema rok trajanja.
Odmah je kvarljiva.

Dobro došli,
kad vas je već đavo donio.

MOMČILO DRAGIĆEVIĆ (SARAJEVO)
(1939)

Kad za vrijeme himne drže ruku na srcu,
budite sigurni da im je tu negdje i novčanik.

Naša djeca su osuđena na poštenje:
dok odrastu,
sve će biti opljačkano i pokradeno.

MUHAREM OMEROVIĆ (ZENICA)
(1940)

Prezirem advokate i psihijatre.
Prvi štite lopove,
a drugi ubice.

Godinama čekam posao.
Da mi je tata poznatiji,
posao bi čekao mene.

JAKOV IVANDIĆ (ZAVIDOVIĆI)
(1940)

Nisu sve srušili topovi,
bilo je i ručnog rada.

Ratna sjekira je na sigurnom
tek kad umru oni koji su je zakopali.

RANKO LALOVIĆ (BIJELJINA)
(1941)

Kako u crkvi prepoznati bivšeg komunistu?
Drži svijeću u desnoj ruci.

Dao je krv za svoju zemlju:
potukao se sa komšijom zbog međe.

ISMET SALIHBEGOVIĆ (SARAJEVO)
(1945)

Čisti izlozi ne isključuju prljave radnje.

Imamo zlatne ljiljane,
Bosnu srebrenu
i doba bronzano.

SILVESTAR IŠTUK (RODOČ KOD MOSTARA)
(1945)

Ne slažem se da riba od glave smrdi.
Dok sam ja glava.

– Doktore, gdje god uprem prstom – boli me.
– Ama, čovječe, tebe prst boli.

NEBOJŠA IVAŠTANIN (GRADIŠKA)
(1946)

Ideja nije loša,
pod uslovom da nikome ne padne na pamet
da je ostvari.

Lav je car svih životinja –
uključujući i čovjeka
kad se nađe s njim u kavezu.

ŽIVKO VUJIĆ (BANJA LUKA)
(1947)

Kod nas je nemoguća tajna večera.
Sve što imamo pojedemo prije podne.

Finansijski inspektori
sve manje gone profitere.
Site mačke ne jure miševe.

IVO MIJO ANDRIĆ (SARAJEVO, TRENUTNO ŽIVI U ZAGREBU)
(1948)

Država će sigurno odumrijeti.
Na vlast su došli oni koji su
uvijek bili protiv države.

Čuvajte se lovaca na talente,
oni ne promašuju.

BORISLAV MITROVIĆ (NOVA TOPOLA)
(1949)

Ne znamo gdje je branik otadžbine,
a nestali su i drugi dijelovi.

nemamo para za sahranu.
To nas održava u životu.

FRANO VUKOJA (LIŠTICA)

(1949)

Kritičari su ljudi koji ne znaju snijeti jaje,
ali znaju naći dlaku u jajetu.

Kad se narcisi nađu u buketu,
eto elite.

GRUJO LERO (BIJELJINA)
(1949)

Nas tri brata – oba ratujemo.

Srce je najbolji čovjekov prijatelj.
Samo ga jednom u životu izda.

FERDO KOVAČ (RODOČ KOD MOSTARA)
(1949)

Ustani bane, Hrvatska te zove –
a i konji te čekaju.

Najbolja konjica u svijetu:
engleski jahači, a bosanski konji.

BOJAN BOGDANOVIĆ (ZENICA)
(1951)

Kukavice su evoluirale.
Više ne podmeću jaja,
nego ih titraju.

Prvo su oni zapalili naše selo,
a onda smo mi njima otišli u uzvratnu
i radnu posjetu.

BRANISLAV RIBAR (BRČKO)
(1952)

Nemam poroka.
Ne pijem, ne pušim,
a i godine čine svoje.

Uspješnog čovjeka najčešće karakterišu:
plitka pamet, duboki džepovi
i visoko mišljenje o sebi.

BOŽO MARIĆ (BANJA LUKA)
(1952)

Moja zemlja je kao iz bajke.
Lijepa, a siromašna.

Mirovni sporazum za Bosnu:
Hrvate u Hrvatsku, Srbe u Srbiju,
muslimane u Tursku.
I mirna Bosna.

MARINKO ĆAVAR (ŠIROKI BRIJEG)
(1953)

Vi i dalje pokazujete zube.
Izbit ćemo vam to iz glave.

Prostitutka je najbolji trgovac:
ima robu, proda robu i ostane joj roba.

AZIZ NUHIĆ (KONJIC)
(1954)

Iskusan političar ima brižan rječnik
i bezbrižan život.

Kad god hoću da kažem nešto veliko,
zbuni me dimenzija.

ABDULAH ALIĆ LONO (ZENICA)
(1955)

Sa komšijom sam razmijenio vatru
i tako smo obojica popušili lulu mira.

Ako nema više političkih zatvorenika,
ko će u budućnosti voditi ovu zemlju?

NEBOJŠA BOROVINA (VLASENICA)
(1955)

Nije lako biti na vlasti.
Vidite koje su muke dok se siđe.

Kad se gladni sastanu,
siti se ispričaju.

JOVO NIKOLIĆ (UGLJEVIK)
(1958)

Vratite se svojim kućama.
Ovdje niko nije zaklan otkad ste vi otišli.

Pomozi Bože ako te ima.
Ako te nema, reci da se ne nadamo.

ĐORĐE LATINOVIĆ (GRADIŠKA)
(1961)

Ko nije sa nama,
doći ćemo po njega.

Nije demokratski napadati predsjednika.
On je manjina.

MILADIN BERIĆ (BANJA LUKA)
(1962)

Krajnje je vrijeme da uđem u politiku.
Više ni sam ne vjerujem u ono što pričam.

Podmladak stranke?
To se nekada zvalo maloljetnička delinkvencija

SENAD HONIĆ HONA (MALME, ŠVEDSKA)
(1962)

Jednom si me spasio.
Drugi put ti neću oprostiti.

Pošto sreća nije u bogatstvu,
sve je učinjeno da se narod ureći.

EKREM MACIĆ (KONJIC)
(1966)

Ostali smo svoji.
Niko nas neće.

Ja sam odavno u Evropi:
francuski krevet, švedski sto, engleska trava, ruski rulet...

DINKO OSMANČEVIĆ (BANJA LUKA)
(1971)

Ekskomunicirali su me iz svih crkava
i vjerskih zajednica.
Sad se samo uzdam u Boga.

Prvo su vladali mir i harmonija,
a onda se desio veliki prasak.

"Zastava svih boja" (2007)

Pomozi Bože ako te ima.
Ako te nema, reci da se ne nadamo.

Čovjek je prošao  i evoluciju i revoluciju.
U prvoj je izgubio rep, u drugoj glavu.

Ovdje mogu da te ubiju bez i kakvog povoda.
Postoji hiljadu razloga za to.

Možda smo groblja i zapostavili
ali na pokojnicima intenzivno radimo.

Kada je Miloš rasporio Murata,
unutrašnji organi su najbrže izašli na mjesto nesreće.

Kuvanje opušta ženu.
Čim se baci u ključalu vodu,
prestane da se nervira.

Žene su slične predavanjima.
Hvataš bilješke na vrat na nos,
a poslije ne možeš da pročitaš uhvaćeno.

Duboko je zagazila u četrdesete.
Skoro petnaest godina.

Izgubio sam pet kilograma preko noći.
Jutros sam se vratio iz kafića bez bunde.

Izbjegavaj brzu hranu.
Pasi natenane!

Opljačkao sam prodavnicu u samoodbrani.
Da nisam ja nju, opelješila bi ona mene.

Političar je čovjek koji se pravi pametan
dok ne dođe na vlast.
Kasnije  se pravi lud.

Ludaci više ne mogu da dođu na čelo države.
Zato i neće da siđu.

Da savjetnik nije pametniji od predsjednika,
i on bi imao savjetnika.

Naš kandidat je pobijedio u prvom krugu.
Nije znao da treba da trči još devet.

Naši radnici imaju dvije žetve godišnje.
Ostalih deset plata obično ne prime.

Uhapšenik je promijenio prethodni iskaz.
Ne pljuje više režim, već zube.

Njega niko neće moći da zamijeni kad umre.
Moraće lično da legne u kovčeg.

Posljednji metak ne čuvam za sebe.
Ima zaslužnijih građana.

Sinhronizovali smo ton i sliku.
Ne možemo više ni da ih gledamo
ni da ih slušamo.

Djelilac pravde je odsvirao kraj
jer je djeljenik otpjevao svoje.

Nismo izgubili tlo pod nogama.
Naprotiv, imamo ga i preko glave.

Njega neće moći niko da zamijeni kad umre.
Moraće lično da legne u kovčeg.

Sudija je poništio ubistvo
jer je zločinac pucao iz ofsajda.

Oni koji dižu glavu iznad vode
demaskiraju naš položaj.

Svjedok je zaštićen.
Prije glavnog pretresa
prekriven je crnom zemljom.

Skromni vođa dijeli sudbinu naroda
uzimajući sebi najmanje parče.

Da nam sve ovo nije trebalo,
vidjelo se tek kad smo ostali bez igdje ičega.

Građanski rat je praktična stvar.
Otvoriš prozor i braniš otadžbinu.

 I ja sam bio slobodan kao ptica
dok nisam pogođen u letu.

Vođa je ušao u svaku našu kuću.
I iznio što se moglo iznijeti.

Nikada ga nećemo prežaliti.
Vječno ćemo plakati što smo ga imali.

Osuđenik je strijeljan u zoru.
Ranije nije kažnjavan.

Umjetnici našeg grada organizuju humanitarni koncert.
Kupite kartu i pomozite im da se prehrane.

"Otvoreni prelom" (2002)

Kad vidim za šta sam se borio,
dođe mi da opet pobjegnem.

Ako su divljaci za nas mila majka,
možete zamisliti kakav nam je tek otac.

Ako vlast neće da nas vodi kako treba
moraćemo ponovo da je izaberemo.

Nisam spreman za munjevite promjene.
Loše mi je uzemljenje.

Gdje se mi vratimo prirodi,
tu trava ne raste.

Ako neke političare želiš da vidiš iza rešetaka,
moraćeš da uđeš unutra.

Sve je otišlo u materinu.
Eto, gdje nam je očevina.

Nećemo štedjeti na hrani.
Makar jeli jednom dnevno.

Izvukli smo živu glavu.
Iščupana je iz korijena, takoreći.

Pošteno je da se zločincima sudi kod kuće
jer su svoj posao obavili domaćinski.

Ako država ne može platiti sudije da rade pošteno,
ima ko može.

To je pjevač koji diže publiku na noge.
Prije kraja pjesme, svi pobjegnu.

Danas na sceni možeš i u gaćama da pjevaš.
Ne moraš da ih skidaš, ako nećeš.

Evociramo uspomene na dane herojske borbe.
Trgnemo se čim nešto šušne.

Tražim muškarca koji bi popunio prazninu u mom životu.
Šifra: NOVČANIK.

Varate se da smo mek orah.
Ne znate da na pipnete gdje treba.

Za ljubav je potrebno dvoje.
Evo mene i kolege moga.

"Lančana reakcija" (2000)

Ko pljuje uvis,
prvi dobija povratnu informaciju.

Budite hrabri kao što su bili vaši preci
i neka vam je vječna slava.

Mali narodi imaju velikane.
Veliki su sami krivi za svoju sudbinu.

Ovo što danas imamo nema cijenu.
Veličina štete je državna tajna.

Stasali smo za novi svjetski poredak.
Evo nas manjih od makovog zrna!

 I veliki vožd ima svoju malenkost,
samo mu je nešto veća nego kod drugih.

Agresorima poručujemo
da ne šalju svoje sinove u našu zemlju.
Ovdje i naši jedva preživljavaju.

Danas sam dao veliki dopinos kulturnim događajima.
Cijeli dan nisam psovao.

Svako ko pokuša da dirne u našu slobodu,
biće u dilemi gdje da pipne.

Na početku nam neprijatelj nije bio ni do koljena,
kasnije se počeo da vuče po zemlji.

Narod je zatečen višestranačkom demokratijom.
Ne poznaje sve borilačke vještine.

Popravili smo krvnu sliku.
Sada je do koljena.

Postignuto je jedinstvo misli i akcije.
Nit šta mislimo, nit šta radimo.

Predsjednik je brži od svjetlosti.
Gdje god dođe, zavlada mrak.

Sliku tvoju ljubim.
U prirodi si suviše gadan.

Teza da su kriminalci pod zaštitom države -
nije tačna.
Nikada slabiji nije štitio jačeg.

Optuženi, da li imate branioca,
ili ste pljačkali isključivo za svoje potrebe?

Svako ko pokuša da dirne u našu slobodu,
biće u dilemi gdje da pipne.

Sve je teže biti svoj na svome
jer su naši postali brutalniji, nego njihovi.

Do opšteg ludila
nije moglo doći ranije.
Nismo bili psihički spremni.
 
U mraku se uopšte ne vidi ko šta radi,
ali mi to radimo ponajbolje od svih.

Naši najbolji kadrovi
ne smiju da leže u zatvorima.
Opasno je zapostavljati državne dužnosti.

Mali narodi imaju velikane,
veliki su sami krivi za svoju sudbinu.
 
Bili smo osuđeni na život,
ali nas je predsjednik
zbog dobrog vladanja pomilovao.

Finansijska policija je
obavila rutinsku kontrolu
i preuzela novac koji joj je bio namijenjen.

Policija je prvo pucala u vazduh.
Sa izgrednicima nema dijaloga
dok se ne spuste na zemlju.

"Imitacija logike" (1986)

Na takmičenju u brzom silaženju s uma
pobjednik je stigao na cilj tapkajući u mjestu.

Nije vispreno razbacivati se šaljivošću u prisustvu slobodnih žena.
Mogu nam je povećati alimentacijom.

Radi smanjenja broja saobraćajnih udesa uzrokovanih krivicom žena-vozača,
možda bi trebalo ukloniti ogledala sa raskrsnica.

 Oni koji su nekad bili pijani od ljubavi,
danas se trijezne alkoholom.

Prema opštem utisku,
ljudi se sve više zatvaraju u sebe.
Tu im je optimalnije nego u pravim zatvorima.
Ne moraju da rade besplatno za državu.

Kad davljenik davljeniku pruža ruku,
isključeno je čestitanje.
Gledajući realno, to su pokušaji izražavanja saučešća.

Ako pored pješačkih označimo i vozačke prelaze,
hoće li se povećati bezbjednost vozača
pri prelasku iz automobila u automobil?

Sa novcem stičemo loše prijatelje;
bez njega, ni loše ni dobre.

S obzirom da malo čitamo,
nije daleko dan kada ćemo i knjige otvarati
svečanim presijecanjima vrpci.

Izgubio sam dugogodišnjeg prijatelja.
Ko ga nađe, neka ga prijavi najbližoj ustanovi bezbjednosti.

Ima tako tvrdoglavih beba
koje ni konzilijumi akušera
ne mogu odvratiti od rođenja.

Farbajući jedni druge,
stvaramo neprijatelje svih boja!

Što više dižeš čelo,
to ti je mozak bliže potiljku.

Zašto odlikovanja na prsa?
Otkud toliko nepovjerenje u one koji stoje iza vas?!