Slobodan Janković

 

Ne znam kako se  uopše umiralo ranije kad nije bilo medicine.
       


Napiti se u ova teška vremena pravo je otrežnjenje!

Kad krompir sazdri vade ga iz zemlje.
Kad čovjek sazri stavljaju ga u zemlju.
    
Taj pisac zaslužuje da ga slavimo.
Koliko je samo iza sebe ostavio nenapisanih djela!

U izvještaju, groblja su nam prepuna.
Kad tamo, nigdje žive duše!

Ako mene bole žuljevi od rada, a njega žuljevi od sjedenja,
zašto je on bolje plaćen?

Doktori kažu da je težak bolesnik, a on kost i koža!
    
Posljednje riječi jednog direktora: Čuvajte mi sekretaricu!

Ja joj se udvaram, a ona kaže da je svoje srce dala drugome.
Je li stvarno ne zna da ima još organa ili se zeza.

Široke narodne mase ne mogu u vladu.                     
Zauzimaju mnogo prostora, a kabineti su pravljeni po mjeri.
             
Vještačko disanje usta na usta spasava život,
a pupak na pupak održava vrstu.

Posva|ali se ljekari, pa sve jedan drugom psuju sestru medicinsku!

Na glavu su mi se popele kosa  i vlast.
Kosa spade, a vlast ni da mrdne..

Zna vlast da narod više voli da jede, nego da radi
pa zatvara preduzeća,  
a otvara javne kuhinje.

Seljaku je veća dobit
kad u zemlju stavi dva krompira,
nego tri mrtvaca
- jer su sahrane skupe.

Kad jednom dođe na ovaj svijet,
čovjeka samo mrtvog mogu odnijeti s njega.

Treba voljeti svoju djecu bez obzira čija su.    

Mlada krava otelila lijepo tele,
ali ga bik ne priznaje,
jer se veterinar Gavro vrzmao oko nje.
                                 
Mlada žena govori prijateljici:
Muškarac je kao autombil
 - dok se ne podvućeš pod  njega,
ne znaš koliko je pokvaren.

Dajte mi dva srca umjesto dva bubrega.
Srećniji sam kad više volim,
nego što pišam.