Abdurahman Halilović
Najbolje se provode doktori duševne bolnice,
njima je svaki dan ludilo.
Lud, luđi, psihijatar!
U mom i komšijinom braku počele su trzavice
– on trza na moju ženu, a ja na njegovu.
Kod mene u kući je kao na birou
– niko ne radi.
Radnici na ulicama, stopiraju proizvodnju.
Da volim drugu, ne mogu
– i prve mi je preko glave.
Biće vrijeme za promjene,
kad se promijeni vrijeme.
Žena ne želi da sa njim spava, jer on samo spava.
Rakija je, boli glava... već drugi dan.
Meni je stalo do posla,
ni makac dalje.
Izgubljeni i promašeni slučaj,
prvog niko nije našao a drugog niko nije pogodio.
Mi se ne šalimo! Jel vi to ozbiljno?
Kako će znati gdje su stali,
kad ni krenuli nisu.
Lopove je stigla kazna,
sporo su krali.
Golubovi više ne jedu mrvice,
boje se penzionera da ih ne ulove.
S božijom pomoći, sve sam uradio sam.
