Za svaku moju grešku odgovarat će moja žena.
Po komandnoj odgovornosti.
Kolumbo je otkrio,
a Asanž razgolitio Ameriku.
Sukob interesa: gazda mu dao otkaz,
a nije ga nikad ni zaposlio.
Volimo se digitalno.
Ona je moja jedinica, a ja njena nula.
Uspjeli su da zaokruže manadat.
Rezultat im je nula.
Da pravda ovdje stanuje ne bi svaki put kucala na vrata.
Poštene morate svijećom tražiti.
A svijeća k’o svijeća – začas izgori.
Vlast nam je stvorila uslove.
Naše je samo da patimo.
Kad god ostanem bez teksta, ja to zapišem.
Svi su se iznenadili koliko nam je vlast izrasla.
Niko nije očekivao tolike klipane.
Najveća mana ruke pravde je što su joj predugi prsti.
Dok poljoprivrednici pjevaju dodolske pjesme,
civilna zaštita se bori protiv poplava.
Lovački pas i vuk su jedno te isto,
s tim što je lovački pas plaćenik.
Idemo ukorak sa posljednjom modom.
I mi smo posljednji.
Za održavanje ravnoteže životinje pružaju rep,
a ljudi ga podvijaju.
U vlasti možeš biti i pošten,
ali moraš paziti da to niko ne sazna.
Više ni đavo ne dolazi po svoje.
Ne da mu demokratija.
Kamo sreće da se žene izbore za ravnopravnost
pa da i mi muškarci malo predahnemo.
Piše memoare.
To je prvi znak da ga izdaje pamćenje.
Rado bih drmnuo pesnicom od sto,
ali se bojim da mi ne iskliznu oni koje držim u šaci.
Svemogući su nemogući.
I kad nam ide dobro mi stenjemo;
čisto da ne izgubimo ritam.
Onima koji imaju vodu u ušima
teško je uliti još i povjerenje.
Naš put nema alternativu.
Tako ti je kad si u ćorsokaku.
Raslojavanje društva je završeno.
Ostala su samo dva sloja:
sitni i krupni lopovi.
Život je toliko pojeftinio
da se ne zna šta je jeftinije:
pečeno pile ili živ čovjek.
Kad se njihovo djelo stavi pod lupu,
dobro se vidi da se tu ništa ne vidi.