NA PRVOM STE MJESTU

Portal za satiru

Nova knjiga Jandra Drmića "Kalambure baruta"

Izdavač:

Mjesto i godina izdavanja:
Zagreb, 2021.

Izbor aforizama za sajt

J. Nikolić

Doista je lijepa. Šteta što nije naša.

Na čelu nula nije jedan nego najveća nula.

Kada se narod uzvrpolji, puste mu himnu.

Narod je u nevolji voljom naroda.

Čemu toliko policajaca na granici? Valjda osiguravaju mjesto zločina.

Rekao je: mrzim laž, licemjerje, podaništvo, grabežljivost... Rekli su mu: mrziš sve što je hrvatsko.

Sirotinja se nema čega sramiti. Legalno je stekla sve što nema.

Službenik sjedi, a posao stoji.

Kad odložim novine, ruke su mi crne od papira, a glava od sadržaja.

Moćnici su pozvali novinare na večeru i pojeli ih.

Na to pitanje stavili smo točku praveći se da iznad nje ne vidimo upitnik.

Čovjek svašta preživi. I agresore, i branitelje...

Stojim pred Palačom pravde, al vidim samo palaču.

Imamo kriminalaca toliko velikih da ne stanu u zatvor.

Je li kriv ili nije, još se ne zna. Konobar iz elitnog restorana mi je rekao da suci i odvjetnici još pregovaraju.

Financijska policija traži papire, a prometna gotovinu.

Legenda do legende, heroj do heroja. Tu nema normalnog čovjeka.

Naše školstvo je fleksibilno. Kombiniramo staru pedagogiju i novu demagogiju.

Zašto bi obrazovanje bilo besplatno? Ako plaćamo pranje automobila, pranje suđa, pranje veša, zašto ne bi plaćali i pranje mozga.

Svijet ponovo upada u krizu. E, tu ih mi čekamo.

Svatko nosi svoj križ. Kardinala je dopao zlatni.

Anđeli ne mogu pratiti svećenike. Mercedesi su brži.

Upisati vjenčane u Knjigu umrlih i nije neka pogreška.

Revolucionari umiru nasilnom smrću, a revolucije prirodnom.

Politička gramatika: preko pogodbenog do zapovjednog načina.

Čovjek ne stigne živjeti jer rinta da bi osigurao mirovinu od koje ne može živjeti.

Za napredak medicine najzaslužnije su bolesti.

Knjige aforizama čitam od kraja prema početku. Autori su naopaki tipovi.

Navikao sam se da samo poslije seksa zapalim cigaretu. Tako sam prestao pušiti.

Ne uplaćivati lutriju je dobitna kombinacija.

Ako moliš Boga da ne nađeš posao, sigurno će ti pomoći.

Sin mi je upao u loše društvo. Sada on meni daje novce.

Sve si mislim...danas ću, sutra ću... pa čvrsto odlučim, sutra ću.

Kad školsko zvono označi kraj sata dođe i profesorovih pet minuta.

SAMOIRONIČNI PROMATRAČ

Aforizme Jandre Drmića najprije sam čitala na društvenim mrežama, točnije na Facebooku. Na toj društvenoj mreži njeni korisnici objavljuju priče iz života, pa političke komentare uz novinske tekstove, najčešće pak fotografije djece, mora, hrane, cvijeća i okućnica. Obično su to duži tekstovi, rijetko se može vidjeti da netko objavi tek rečenicu dvije u kojima je zapravo sve sublimirano. I svakodnevica, i politika, obiteljske prilike i neprilike, ekonomija, nekad i metafizika... Sve to sažima u svojim aforizmima Jandre Drmić. Tek kasnije sam slučajno dobila knjigu na dar, „Antologiju hrvatskog aforizma“ u kojoj je upravo Drmić najzastupljeniji autor. Aforizme je objavljivao u različitim časopisima, novinama, na elektroničkim medijima itd. Inače, Jandre Drmić je zagrebački srednjoškolski profesor, a iza sebe ima pet knjiga aforizama. U jednom intervjuu koji je dao za „Slobodnu Dalmaciju“, Drmić navodi da mu je jedan od književnih favorita Ivan Slamnig. I moram priznati da sam to sama pomislila i ne znajući taj podatak. Naime, Drmić se u svojim kratkim, satiričkim oblicima posebno igra riječima, preokreće ih, stvara kalambure, paradokse, igra se realizacijom metafore, pa mu taj jezički ludizam koji je karakterističan za Slamniga, pomaže da bude što duhovitiji u komentaru našeg svagdana. Ono što je pak posebnost njegova iskaza je to da oštra društvena kritika nikad ne prelazi u gorčinu, a niti je autoru cilj pisati invektive. On je prije svega nenametljivi, samoironični promatrač koji jezičnim igrama očuđuje stvari i pojave koje bi nekom drugom, manje senzibilnom i oštroumnom, promakle. Važno je da je kao vrstan satiričar autor okrenut protiv moći, države, uvijek je na strani pravde, tzv. malog čovjeka, ali pritom ne gaji iluzije o mudrosti i buntovnosti puka jer ističe: „Prezreni na svijetu ustaju samo kad svira nacionalna hima“. I u novoj knjizi „Kalambure baruta“ upravo će ironično pisati na naše teme u poglavlju znakovito naslovljenom „Naša stvar“, a to znači, na temu domovine, lažnog patriotizma, licemjerja, grabeži, školstva, korupcije, ratnog profiterstva koje ne jenjava itd. Izdvajam vrhunske aforizme „ Ugledni kriminalac poslao arhimedovsku poruku policiji: „Ne dirajte moje krugove!“ ili „U ratu je bio zadužen za raketni sustav, a u miru se prebacio na reketni“ ili „Nemate za zimovanje...nemate za ljetovanje...

pa imate hrvatsko proljeće“. Ili, „Kod nas su i mine zaostale.“ Na kraju je zaključak da „Tko je naš, nije svoj.“ Naime, svaki kolektivizam briše osobnost. Odlični su i aforizmi o farizejštini, klerikalizmu u kojima autor zaključuje kako je „Kršćanstvo prošlo put od progona do pogona“. Drmić zbori i o đavlima i ađelima, ratovima, povijesnim ličostima, aludira na filmove, književna djela, nacionalizam, a upravo je Balkanu posvetio odličan aforizam koji možemo čitati i u psihoanalitičkom ključu „Balkan je možda „nesvjesno Evrope“ i sigurno nesvjesno sebe.“ Zanimljivi su i paradoksi poput onog „Mladi su naša prošlost.“ Autor baš i ne pršti od vjere u čovjeka, niti u progres čovječanstva, a i o sebi govori bez iluzije. Veli, upoznao je sebe i „nije ništa posebno“. Neki aforizmi su cinični, npr.„Rođenje? Početak kraja.“ Drmić piše duhovite zapise o braku, seksualnosti, zeza se na račun svoje dokonosti „Imam i ja kriminalnih sklonosti. Kradem bogu dane.“

Neki aforizmi reflektiraju i situaciju s pandemijom: „Otkako radim od kuće, najteže mi je na vrijeme doći na posao.“ Odličan je ciklus autorefleksivnih i metanarativnih aforizama „Književna horizontala“ . Posebno je zanimljiv aforizam „Pišem samo kratke crtice. Nepismeni to vide kao minuse.“ Autor je i sam svjestan i ističe da se u nas ne cijeni kratka forma, jer mi smo epsko društvo, volimo sve naširoko i nadugačko. Kako u jednom aforizmu kaže: „On piše nadugo, naširoko i nažalost“. Zato i jesmo, nadovezujem se, obasuti mnoštvom loše literature, napose romana o kojima se pišu laude samo zato jer su to romani, pretenciozne forme u kojima se ne mora izreći ništa posebno, no ostala je ta slika još iz realizma, da samo romani mogu kao književna vrsta pružiti cjelovitu sliku svijeta. Drmić se ne želi gurati u tom svijetu književne laži, i sam ističe da je „uspjeh u kjiževnosti fikcija“, a sam je izdavač vlastitih knjiga, uz pomoć prijatelja i uživa u stvaranju i podršci čitatelja, jer ionako više voli „individualnu ludost nego narodnu mudrost“. Drmić ironizira i pisce koji su dupelisci, lisci dupelisci, povezani s vlašću te kaže: „On se tako lukavo probija u književnom svijetu da bi mu na kraju svake knjige trebala stajati bilješka o liscu.“ Dok čitam njegov rukopis, na pamet mi pada genijalni feralovac Predrag Lucić čija je britka satira godinama uveseljavala građane koji se nisu slizali s vlašću, niti pristali na već potrošene mitove. Nakon njegove prerane smrti, ostalo je malo kvalitetne satire u Hrvata, pa je tim više gušt čitati gotovo svaki dan aforizme Jandre Drmića. Autor duhovito kaže da mu je domet jedna rečenica, eventualno dvije kraće. No u to malo riči, da sad kažem i koju po dalmatinski, jer Jandre se baš u Splitu školovao i radio, stane puno tog, i gorkog i smišnog, i šaka suza , i vrića smija. Rijetko se danas može vidjeti da netko objavi tek rečenicu dvije, a u kojima je toliko priče. Umjetnost sažimanja. Kako sam autor na jednom mjestu kaže: „Aforizam treba zbijati dok ne pukne“.

I doista, njegovi aforizmi pucaju.

DARIJA ŽILIĆ

Bilješka o piscu

Jandre Drmić je rođen 1955. u zaseoku Vrilu (malom kao aforizam), Tomislavgrad, Bosna i Hercegovina. Osnovnu i srednju školu završio je u Splitu u kojem je živio do 1993. kada seli u Zagreb u kojem je još živ. Od škola ima još Filozofski fakultet. Oženjen, otac sina i kćeri.

Objavio je knjige aforizama, sve u vlastitoj nakladi:

Plodovi mora (zagreb, 2008.) Aureole na sniženju (zagreb, 2010.) Maslinarstvo u Eskima (zagreb, 2013.) Optimisti iz Sodome (zagreb, 2016.) Skeptička jama (zagreb, 2018.)

Zastupljen je u antologijama i zbornicima objavljenim u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji, Rumunjskoj i Rusiji.

Puno čita, malo piše.