Izašla knjiga aforizama LJUDNICA, autora Veljka Rajkovića
    

     Ovih dana se pojavila nova knjiga aforizama LJUDNICA, satiričara Veljka Rajkovića,  iz Podgorice.
     Knjiga je izašla u izdanju Udruženja humorista i satiričara Crne Gore. Recenziju je uradio Savo Martinović, predgovor prof. Dr Ratko Božović, a korice karikaturista Darko Drljević. U knjizi je oko 320, uglavnom, satiričnih aforizama. Ovo je treća Rajkovićeva knjiga aforizama, a u pripremi mu je i knjiga epigrama.

     Rajković knjigu posvjećuje “sjenima davno preminulog čovjeka”. Na početku knjige  je aforizam: “1.500.000 kilograma?  Da, da – svaki početak je težak!”, a na kraju: “Ovo nije kraj! Našim glupostima nema kraja…”
     U recenziji pod naslovom KNJIGA KOJA SE RAZLIKUJE (aforizmi neobične ljepote i lijepe neobičnosti), Savo Martinović, između ostalog, piše: “Ljudnica Veljka Rajkovića je više nego izazovna i provokativna knjiga, knjiga kratke forme, a velikog dometa… a kome, kao Veljku, pođe za rukom da se razlikuje, može da grabi naprijed dugim korakom!”
     U predgovoru Ratko Božović, između ostalog, ističe: “ U knjizi nadmoćnih aforizama, Rajković se priklanja otvorenom, neočekivanom, prestupničkom i inverzivnom mišljenju. Za njega je aforizam bio i ostao čin slobode, forma kritičkog vrednovanja i mentalnog provjetravanja.To je i najbolji put do mislećeg čitaoca i kritičke javnosti”.

Izbor aforizama iz knjige LJUDNICA

Kod nas su na visini zadatka samo oni
koji se spuštaju ispod svakog nivoa.

Naš stav nije poznat
samo onima koji idu uzdignuta čela.

Prerano je za  kritiku vlade.
Još nije bivša.

Nema struje? Znao sam!
Tesla je to izmislio.

Moja baba je
najmlađa baba na svijetu.
Danas joj je pola godine.

Manjine su kod nas ravnopravne.
Ugrožena su im ista prava.

Kod nas će, uskoro,
svaki obrok biti molitveni.
Molićemo se Bogu da ga bude.

Vlast se izdigla iznad kriminala.
Ona je njegov anđeo čuvar.

Samo vlast koja ništa ne obeća
o b e ć a v a.

Demokratije je bilo i biće.
SAD je nema!

Nikada ne bih mogao da budem
dvorska budala.
Svoja kućica, svoja slobodica!

Na maskenbalu sam prepoznao taštu.
Pogledi nam se nijesu sreli
jer sam ja gledao u metlu.

Godišnji odmor ću provesti
na radnom mjestu.
Ja sam čovjek kontinuiteta.

Kada sam ljekara poznanika
upitao  za taštinu dijagnozu
odgovorio mi je da je ono najgore:
Nije joj ništa!?

Ostali ne rade neđeljom
Crnogorci sedmicom.

Vlast je spriječila još jednu pljačku naroda.
Odustala je u posljednjem trenutku.

Poslanici podnose amandmane,

građani – zakone.

                                         Vlastodršci su me uzeli na zub.                                           Najljubaznije ih molim, da ne jedu govna!

Ljekari će dati sve od sebe
ako mi damo sve što imamo.

Kod nas je sve naopako:
dolje – boli glava, gore – boli dupe!

Pravi krivci se znaju.
Zato su nepoznati.

<< I >>