Stanislav Tomić

Naša država je ekonomski tigar.

Rijetka vrsta u zoološkom vrtu.

Umnjaci izrastaju kasnije.
To je naknadna pamet.

Iz previše širokih džepova ispada novac.

Žena državnog funkcionera svake nedjelje ide u kupovinu.
Njen suprug samo jednu nedjelju – svake četvrte godine.

Navikli smo da imamo bogato nasljeđe.
Zato djecu šaljemo u inostranstvo.

Zakon kaže čas ovako čas onako.
Zato nas ima i ovakvih i onakvih.

Preporučuje se da radite, ćutite i trpite.
To je kod nas posao sa preporukom.

Da nije protivpožarnog alarma
vatra se uopšte ne bi probudila.

Na fotografijama uvlačim stomak.
Oslobađam radni prostor fotografu.

Mene su učili da se poštuje stariji.
Kako onda da poštujem tek doneseni zakon?!

Situacija se izmakla kontroli.
Neće više da bude njen oslonac.

Pravi savjetnik odgovorno obavlja svoj posao.
Savjetuje vam da ne iznosite svoje mišljenje.

Možete da vratite ugled.
Sačuvajte samo fiskalni račun.

Riječ oprosti ne možemo da izgovorimo.
Zato tražimo izgovore.

Generacije koje su za staro gvožđe
ne mogu da slušaju ovaj otpad od muzike.

Komšija je posijao pšenicu a ja duvan.
Volio bih da ispuši više nego hljeba jesti.

Viseći sto je za dobrostojeće.

Pa šta ako se prvo zaposlio pa tek onda kupio diplomu?
Red je da čovjek zna za šta se školuje.

Kad naš čovjek prizna da je nešto do njega,
obično misli na prvog komšiju.

Nije postao alkoholičar zato što voli rakiju,
već običaje.

Staviti prst na čelo znači postaviti pitanje.
Staviti tri kao jedan, početak je odgovora.

Sa najvažnijeg mjesta poslate su snažne poruke.
Sa oklopima i pendrecima.

Čitanje stanja na električnom brojilu više nije posao električara, 
već socijalnog radnika.

Prosvjetni radnik je unaprijeđen. Postao je administrator.

Kad sam poslije ćerke dobio sina mislio sam da ću bar da uštedim na solarijumu i šminki. Ali izgleda da sam se prevario.