Jovo Nikolić:

Sreću čine male stvari

Intervju je razgovor, nadogradnja (oba učesnika), prilika da zavirite u svet onoga kome se divite, koga cenite, čitate, slušate... prilika da otkrijete ono čuveno „između redova“. Pristupajući svakom intervjuu očekujete daleko više od pukih odgovora na pitanja, ali nikad neće prestati da me iznenađuje lepota stvaranja, čin davanja i predavanja koji se dešava u tih nekoliko stranica pitanja i odgovora. Upravo tom čarolijom aforističar Jovo Nikolić učinio je ovaj razgovor pravom malom riznicom blaga.

Šta je po Vama satira?

JN: Satira je smisao svakog besmisla. Ona možde da bude i ovo i ono. Kada je ovo, neprijatno je nama, a kada je ono, neprijatno je i nama i njima.
Kada se moćnik prepozna u satiri, piscu je potrebna identifikacija. Satiričar grize noseće uže mosta od nemila do nedraga. Onaj koji grize dobija po zubima, a nedostatak zuba je dokaz da smo ih pokazivali i kad treba i kad ne treba.

Koliku slobodu daje satira?

JN: Satira daje onoliku slobodu koliku i ima. Bolje rečeno, ona je slobodna kao i narod: ne drže je ni za šta. Uzalud prelistavam časopise i novine tražeći satiru. Nema je čak ni u rubrici „posljednji pozdrav“. To je dokaz da i satiričari i urednici nastoje da budu slobodni. Prvi da pišu bez predrasuda, a drugi da ne objavljuju napisano. Nekad je satira bockala, a danas nju bodu dajući joj infuziju. Pisci pokušavaju da je ozdrave, nastojeći da sačuvaju svoje zdravlje.

Da li je satira uvek i nužno politička?

JN: Satira nije uvjek nužno politička, ali je politika nužno satirična. U njoj su nužde i gdje treba i gdje ne treba. Što je politika čistija, to je prljavije ono što treba čistiti. Satiričari reaguju spontano, oni su uvijek na terenu gdje su najpotrebniji.

Da li se slažete sa mišljenjem Eriha Koša da je „satira oružje boraca ali ne i pobednika“?

JN: Satiričar mora da bude originalan. Zato se često ne slaže ni sa sopstvenim mišljenjem a kamoli sa tuđim. On nikoga ne tapše po ramenu: juriša na vjetrenjače u borbi protiv vjetropira. To je borac koga mobiliše savjest onih koji je nemaju. Pobjednici ne pišu satiru, već ono što je predmet satire.

Treba li satiričar da se šali i na sopstveni račun?


JN: Satiričar je humorista koji se uozbiljio da bi bio na nivou situacije, odnosno, svjedok koji je vidio da je vrag odnio šalu. On pravi račun bez krčmara, a kad dotični dođe – šali se na taj račun. Kad mu ponestane snage da ide daleko, satiričar se okrene samom sebi. Zato se često šali na sopstveni račun, jedino se, u podsvijesti, ne slaže sa onima koji misle isto kao on.

Kako se menjaju prilike oko nas tako se menja objekt i cilj satire. Smatrate li to dobrim?

JN: Prilike se mijenjaju, samo su šanse za boljitak nepromijenjene. Satira koristi prilike zahvaljujući neprilikama. Objekti satire su subjekti koji nisu objektivni. Mnoge od njih ćemo pamtiti po dobrima koja su nam nanijeli. To je dobro za satiru, a zlo za opšte dobro.

Šta je za književnost važnije: pozitivan ili negativan pisac, ili pozitivan ili negativan junak?

JN: Za književnost su podjednako važni i jedan i drugi. Da li je pisac pozitivan ili negativan, zavisi koliko je bio prisutan ili odsutan. Čitaoci su oni koji bilježe pluseve ili minuse i svaki pisac ima svoju čitalačku publiku. Nekima su čitaoci njihovi junaci, tj. oni koji uspiju razumjeti ono što je napisano. Mnogi čitaju samo sopstvene knjige i dive se autoru, jer neko mora i to. I definitivno, ima i onih koji daju važan doprinos književnosti apstinirajući od konkretnih odgovora na postavljena pitanja.

Šta je za Vas aforizam?

JN: Aforizam je kratkoća svega što nam se odužilo, izneseno mišljenje onog koji se ne bavi unosnim poslom. Ko nišani aforizmom gađa s neba pa u rebra. Šta je dobar aforizam, vidjećete čim ga budem napisao.

Šta Vas inspiriše na pisanje aforizama?

JN: Stvarnost koja je nestvarna, sredina na periferiji, sistem koji je zapao u loše društvo, okruženje u okruženju, mostovi koji spajaju one što se bacaju sa njih, oni koji se prave pametni da bi došli na vlast kako bi mogli, kasnije, da se prave ludi, opozicija koja ne može da ima ni vlast nad sobom a kamoli nad narodom, siromašni duhom - obogaćeni materijom, država u državi u kojoj nema države, oni koji nisu jako slabi nego su slabo jaki, organi reda i haosa, nezaboravne pobjede koje bi najbolje bilo zaboraviti…

Na šta najviše obraćate pažnju kad pišete aforizam?


JN: Najviše pazim da ne nagazim one koji su mi za petama jer to ne miriše na dobro. Misli koje su me snašle nastojim da bacim na papir koji gužvam dok ne postignu kompaktnost. Nakon toga ih bacam dalje.
Ako vam se odgovor čini nesuvislim, to je zato što je i on zgužvan i što ono glavno u njemu ne možete da vidite.

Da li ste imali neprilika zbog toga što pišete aforizme?

JN: Sa vođama, političarima, policajcima, lokalnim moćnicima, mediokritetima, pojedincima koji su sujetni, neodgovorni, neargumentovani, necivilizovani i izopačeni u svakom pogledu – uvijek sam imao neprilika kad pišem aforizme. Da ih sami ne stvaraju ne bi ni bili predmet satire. Moje glavne neprilike su kako da aforizmi budu prilični, kvalitetni, sadržajni, jezgroviti, misaono široki, da ne idu u banalnost, neukus, trivijalnost a da se likovi iz njih prepoznaju.
Nisam pozivan ni na kakave informativne razgovore, jer su primijetili da pričam sam sa sobom, a to je za sve dušebrižnike najjači argument i informacija.

Objavili ste nekoliko zbirki aforizama, uvršćeni ste u preko dvadeset antologija i zbornika, osvojili ste brojne nagrade… Kako gledate na svoj uspeh?

JN: Kad se sve dobro organizuje uspjesi dođu spontano. Na njih se nikad ne osvrćem da se ne bih sudario sa onima koji mi rade iza leđa i onima koji mi izlaze u susret. Ni neviđeni uspjesi ne bi bili ono što jesu kada bismo ih bolje pogledali. Međutim, ako gledaš širom otvorenih očiju, mogu da ti ih zatvore za tren oka. Lično iskustvo mi govori: veliki uspjesi su dokaz da sreću čine male stvari.

Priredili ste antologiju aforizama Bosne i Hercegovine „Protesti moždane mase“. Koliko je to bio zahtevan posao? Kakvo zadovoljstvo donosio uloga priređivača a kakvo uloga pisca?

JN: To je bio iscrpan i kompleksan posao. Na početku antologije piše da su u njoj svi zastupljeni: jedni u redovima, drugi između njih, a na kraju da ona nema svršetak jer priređivač sa tolikim piscima nije mogao da izađe na kraj.
Uloga priređivača dala mi je mogućnost da priredim iznenađenje sebi i čitaocima tolikim brojem dobrih autora, a uloga pisca da napišem ono što se priređivaču dopada.

Član ste Beogradskog aforističarskog kruga, kao i umetničkog saveta Satira Fest. Koliko su Vam te pozicije pomogle u stvaralačkom radu?

JN: Stvaralački rad mi je pomogao da formiram respektabilan opus i da se nađem u takvom društvu. Član Beogradskog aforističarskog kruga se postaje po zasluzi, na osnovu kvaliteta rada u satiričnoj književnosti. Zahvalan sam onima koji su to primijetili i dali mi mogućnost i obavezu da se još više iskazujem i radim na popularizaciji kratke satirične forme.
Za ovu formu sam se opredijelio iz praktičnih razloga. Pošto nas skraćuju svugdje i na svakom mjestu, misija aforističara je da produžava skraćeno.

Kada ste i iz kog razloga pokrenuli internet stranicu „Na prvom ste mjestu“?

JN: Internet stranica pokrenuta je prije tri godine, kao jedan od načina da se populariše aforizam kao književna vrsta. Mnogi posjetioci sajta su dali pozitivno mišljenje o sadržajima prezentiranim na njegovim stranicama. U suštini, to je autorski sajt, ali i drugi imaju priliku da objave ono što je kvalitetno, interesantno i prijemčivo za širi krug čitalaca, što se može vidjeti i po broju posjeta iz svih zemalja svijeta.

Imate li u plani novu zbirku aforizama?

JN: Nova zbirka aforizama je u prelomu i pojaviće se uskoro. Njen naziv je DUH MATERIJE, izdavač je AGORA iz Zrenjanina. Knjiga je nastala u periodu od 2007-2011. godine.

Kada bi Vam mladi autori tražili savet, koji bi to savet bio?

JN: Tražite savjet od onih koje cijenite. I oni to isto čine, samo sa više iskustva.

Razgovor vodila Tamara Lujak